Vodič za izradu tranzicijskih planova prema ESRS E1-1

1. DEFINICIJA I SVRHA TRANZICIJSKOG PLANA

Tranzicijski plan za ublažavanje klimatskih promjena predstavlja strateški dokument koji opisuje ciljeve, mjere i resurse koje poduzeće planira koristiti kako bi smanjilo emisije stakleničkih plinova (eng. Greenhouse Gas, GHG) i uskladilo se s ciljem ograničenja globalnog zagrijavanja na 1,5 °C, u skladu s Pariškim sporazumom. Ovaj je plan ključan za ispunjavanje zahtjeva iz Europskih standarda za izvještavanje o održivosti (eng. European Sustainability Reporting Standards ESRS), posebno ESRS E1-1.

Razlika između strategije dekarbonizacije i tranzicijskog plana

Iako se termini često koriste naizmjenično, postoji važna razlika - Strategija dekarbonizacije predstavlja dugoročni pristup kojim poduzeće definira svoje ciljeve smanjenja emisija i opći okvir za smanjenje ugljičnog otiska. Tranzicijski plan je operativni dokument koji detaljno opisuje kako će se ta strategija implementirati, uključujući vremenski okvir, potrebne resurse, procese i praćenje napretka. Drugim riječima, strategija odgovara na pitanje "što želimo postići?", dok tranzicijski plan odgovara na pitanje "kako ćemo to postići?".

2. KLJUČNE KOMPONENTE TRANZICIJSKOG PLANA PREMA ESRS E1-1

Ciljevi smanjenja emisija: Poduzeće treba postaviti vremenski određene ciljeve smanjenja emisija za opseg 1, 2 i, ako je relevantno, za opseg 3. Ovi ciljevi trebaju biti usklađeni s referentnim vrijednostima koje omogućuju ograničenje zagrijavanja na 1,5 °C.
Dekarbonizacijske mjere: Opis konkretnih mjera koje će poduzeće poduzeti za smanjenje emisija, uključujući promjene u operacijama, proizvodima i lancu vrijednosti.
Financijsko planiranje: Detaljan prikaz planiranih ulaganja (CapEx) i operativnih troškova (OpEx) povezanih s provedbom tranzicijskog plana, uključujući usklađenost s EU Taksonomijom.
Upravljanje i strategija: Objašnjenje kako je tranzicijski plan integriran u ukupnu poslovnu strategiju i financijsko planiranje poduzeća, te uloga upravljačkih tijela u nadzoru i provedbi plana.
Praćenje napretka: Redovito izvještavanje o napretku u provedbi plana, uključujući postignuća u smanjenju emisija i ažuriranja ciljeva.

3. USKLAĐENOST S DRUGIM REGULATORNIM OKVIRIMA

Tranzicijski planovi trebaju biti usklađeni ne samo s ESRS-om, već i s drugim relevantnim EU zakonodavstvom, uključujući:

Direktiva o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (CSDDD): Zahtijeva da poduzeća usvoje i provedu tranzicijske planove usklađene s ciljem klimatske neutralnosti do 2050. godine.
EU Taksonomija: Poduzeća trebaju prikazati kako njihova ulaganja i aktivnosti doprinose ciljevima održivosti definiranim u EU Taksonomiji.

4. PRISTUP IZRADI TRANZICIJSKOG PLANA

Ključni koraci za poduzeće u pripremi tranzicijskog plana za ublažavanje klimatskih promjena mogu se grupirati u šest faza, prateći preporuke EFRAG-a i zahtjeve iz CSRD-a i ESRS-a:

KORAK 1: Nulto stanje – procijeniti trenutno stanje i klimatske materijalne faktore

1.1. Izračunati emisije stakleničkih plinova za opseg 1, 2 i 3.
1.2. Identificirati klimatske rizike i prilike te procijeniti koji su klimatski faktori materijalni za poslovanje.
1.3. Procijeniti usklađenost s 1,5 °C ciljem, odnosno analizirati trenutačni utjecaj i udaljenost od klimatske neutralnosti.

KORAK 2: Definiranje ciljeva dekarbonizacije – definirati ambiciozne, ali ostvarive ciljeve smanjenja emisija

2.1. Postaviti kratkoročne (do 5 godina), srednjoročne (5–10 godina) i dugoročne ciljeve (do 2050. godine).
2.2. Ciljevi trebaju biti znanstveno utemeljeni (npr. prema SBTi-u).
2.3. Jasno razgraničiti ciljeve za opseg 1, 2 i (ako je relevantno) za opseg 3.

KORAK 3: Određivanje mjera i aktivnosti - odrediti konkretne mjere i aktivnosti za postizanje ciljeva smanjenja emisija

3.1. Odabrati ključne strategije i tehnologije (npr. obnovljiva energija, elektrifikacija, promjena sirovina).
3.2. Uključiti mjerljive mjere smanjenja emisija i prilagodbe klimatskim promjenama.
3.3. Definirati rokove implementacije po fazama i segmentima poslovanja.

KORAK 4: Financijsko planiranje

4.1. Procijeniti potrebna ulaganja (CapEx) i operativne troškove (OpEx).
4.2. Uskladiti plan s EU Taksonomijom i drugim financijskim zahtjevima.
4.3. Odrediti moguće izvore financiranja (vlastita sredstva, zelene obveznice, EU fondovi itd.).

KORAK 5: Integracija u strategiju – uključiti tranzicijski plan u ukupnu poslovnu strategiju i financijsko planiranje

5.1. Ugraditi tranzicijski plan u poslovnu strategiju, upravljanje rizicima i budžetiranje.
5.2. Osigurati odgovornost i nadzor uprave i odbora.
5.3. Postaviti jasne uloge i odgovornosti unutar organizacije.

KORAK 6: Praćenje i izvještavanje – uspostaviti sustav za praćenje napretka i redovito izvještavanje dionika

6.1. Uspostaviti sustav KPI-eva i metrike napretka.
6.2. Redovito izvještavati dionike i usklađivati se s ESRS E1 zahtjevima.
6.3. Periodično revidirati i ažurirati plan u skladu s promjenama u zakonodavstvu, znanosti i tržištu.